im. s. 〈G iseljávānja〉 1. prisiljavanje koga da napusti stalno mjesta boravka ili stanovanja; ant. useljavanje 2. napuštanje stalnoga mjesta boravka ili stanovanja seljenjem; ant. useljavanje 3. napuštanje domovine i život u tuđini; sin. (emigracija); ant. (imigracija)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. isèljāvām, 3. l. mn. iseljávajū, imp. isèljāvāj, aor. iseljávah, imperf. isèljāvāh, prid. r. iseljávao, prid. t. isèljāvān〉 prisiljavati koga da napusti stalno mjesto boravka ili stanovanja [~ prognanike iz hotela]; ant. useljavati • iseljávati se 〈povr.〉 1. seleći se napuštati stalno mjesto boravka ili stanovanja [~ se iz stana]; ant. useljavati se v. pod useljavati 2. seleći se napuštati domovinu i živjeti u tuđini [~ se iz Hrvatske u Australiju]; sin. (emigrirati); ant. (imigrirati); vidski paranjak: iseliti

im. ž. 〈G iseljènicē; mn. N iseljènice, G iseljènīcā〉 žena koja se iselila iz koje države; sin. (emigrantica); ant. (imigrantica), useljenica

prid. 〈G iseljèničina; ž. iseljèničina, s. iseljèničino〉 koji pripada iseljenici; sin. (emigrantičin); ant. (imigrantičin), useljeničin

prid. 〈G iseljènīčkōg(a); ž. iseljènīčkā, s. iseljènīčkō〉 koji se odnosi na iseljenike [~ život]; sin. (emigrantski); ant. (imigrantski), useljenički

im. m. 〈G iseljeníka, V ȉseljenīče; mn. N iseljeníci, G iseljeníkā〉 osoba koja se iselila iz koje države; sin. (emigrant); ant. (imigrant), useljenik

im. s. 〈G iseljeníštva〉 ukupno stanovništvo koje se iselilo iz domovine; sin. (dijaspora, emigracija); ant. useljeništvo

im. s. 〈G iseljénja〉 1. odlazak sa stalnoga mjesta boravka ili stanovanja; ant. useljenje 2. napuštanje stalnoga mjesta boravka ili stanovanja seljenjem; ant. useljenje 3. napuštanje domovine i život u tuđini; sin. (emigracija); ant. (imigracija)

im. m. 〈G ȉshijāsa〉 med. bol duž nožnoga živca; sin. išijas razg.

prid. → brzoplet, nepromišljen

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìshlāpīm, 3. l. mn. ìshlāpē, imp. ishlápi, aor. ishlápih, prid. r. ishlápio〉 v. ishlapjeti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìshlāpīm, 3. l. mn. ìshlāpē, imp. ishlápi, aor. ishlápjeh, prid. r. m. ishlápio, ž. ishlápjela, s. ishlápjelo, mn. ishlápjeli〉 1. prijeći iz tekućega u plinovito stanje [Voda je ishlapjela.] 2. pren., razg. izgubiti pamćenje, postati nerazuman ili zaboravan; sin. (ishlapiti)

im. m. 〈G ìshoda〉 završetak koji je nastao kao posljedica kakva zbivanja [~ utakmice; ~ rata]

im. s. 〈G ìshodīšta; mn. N ìshodīšta, G ìshodīštā〉 mjesto ili situacija odakle se kreće, polazi ili razvija, početna točka ili osnova čega

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìshodīm, 3. l. mn. ìshodē, imp. ishòdi, aor. ishòdih, imperf. ìshođāh, prid. r. ishòdio, prid. t. ìshođen〉 postići da se što dobije, najčešće službeno ili javno [~ premještaj; ~ radnu dozvolu]

im. s. 〈G ìshođēnja〉 postizanje da se što dobije, najčešće službeno ili javno

im. ž. 〈G ȉshranē〉 1. → hranidba, hranjenje, prehrana 2. hranjenje životinja

im. s. 〈G isijávānja〉 ispuštanje ili širenje iz sebe

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. isìjāvām, 3. l. mn. isijávajū, imp. isìjāvāj, aor. isijávah, imperf. isìjāvāh, prid. r. isijávao, prid. t. isìjāvān〉 ispuštati ili širiti iz sebe [~ toplinu]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìsisām/ìsišēm, 3. l. mn. ìsisajū/ìsišū, imp. ìsisāj/ìsiši, aor. ìsisah, prid. r. ìsisao, prid. t. ìsisān〉 sišući izvući tekućinu iz čega [~ krv; ~ crpkom vodu iz bunara]; vidski parnjak: isisavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. isìsāvām, 3. l. mn. isisávajū, imp. isìsāvāj, aor. isisávah, imperf. isìsāvāh, prid. r. isisávao, prid. t. isìsāvān〉 sišući izvlačiti tekućinu iz čega [~ krv; ~ crpkom vodu iz bunara]; vidski parnjak: isisati

im. m. 〈G ìsječka; mn. N ìsječci, G ìsječākā〉 mat. dio kruga između dvaju polumjera

im. s. 〈G ìskānja〉 zast. v. traženje

im. s. 〈N iskápānja; mn. N iskápānja, G iskápānjā〉 1. vađenje čega iz tla kopanjem; ant. zakapanje, zakopavanje 2. pren. pronalaženje čega skrivenoga, javno otkrivanje čega zaboravljenoga; sin. iskopavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìskāpām, 3. l. mn. iskápajū, imp. ìskāpāj, aor. iskápah, imperf. ìskāpāh, prid. r. iskápao, prid. t. ìskāpān〉 1. kopajući vaditi iz zemlje [~ blago]; ant. zakapati, zakopavati 2. pren. pronalaziti što skriveno, javno otkrivati što zaboravljeno [~ povjerljive podatke; ~ stare procese]; sin. iskopavati; vidski paranjak: iskopati

im. s. 〈G iskápčānja〉 1. prekidanje dovoda čega 2. prekidanje rada kakva uređaja; sin. iskopčavanje; ant. ukapčanje, ukopčavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìskāpčām, 3. l. mn. iskápčajū, imp. ìskāpčāj, aor. iskápčah, imperf. ìskāpčāh, prid. r. iskápčao, prid. t. ìskāpčān〉 1. prekidati dovod čega [~ plin; ~ struju] 2. prekidati rad kakva uređaja [~ radio]; sin. iskopčavati; vidski paranjak: iskopčati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìskašljēm, 3. l. mn. ìskašljū, imp. iskàšlji, aor. iskàšljah, prid. r. iskàšljao〉 izbaciti što kašljanjem; vidski parnjak: iskašljavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȉštēm/ȉšćēm, 3. l. mn. ȉštū/ȉšćū, imp. ìšti/ìšći, aor. ìskah, imperf. ȉskāh, prid. r. ìskao, prid. t. ȉskān, pril. s. ȉštūći/ȉšćūći〉 zast. v. tražiti

im. m. 〈G ìskaza; mn. N ìskazi, G ȉskāzā〉 1. službeno svjedočenje o čemu [dati ~ na sudu]; sin. izjava 2. znak, postupak ili ponašanje kojim se što pokazuje [~ dobrote]; sin. izraz, pokazatelj

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìskāžēm, 3. l. mn. ìskāžū, imp. iskáži, aor. iskázah, prid. r. iskázao, prid. t. ìskāzān〉 dati komu što do znanja riječima, kakvim znakom, postupkom ili ponašanjem [~ nezadovoljstvo; ~ sumnju] • iskázati se 〈povr.〉 istaknuti se čime dobrim ili uspješnim [Učenici su se iskazali znanjem.]; vidski paranjak: iskazivati

im. s. 〈G iskazívānja〉 1. davanje komu čega do znanja riječima, kakvim znakom, postupkom ili ponašanjem; ant. neiskazivanje 2. isticanje čime dobrim ili uspješnim

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iskàzujēm, 3. l. mn. iskàzujū, imp. iskàzūj, aor. iskazívah, imperf. iskàzīvāh, prid. r. iskazívao, prid. t. iskàzīvān〉 1. izražavati riječima [~ zahvalnost] 2. davati komu što do znanja riječima, kakvim znakom, postupkom ili ponašanjem [~ nezadovoljstvo; ~ sumnju] • iskazívati se 〈povr.〉 isticati se čime dobrim ili uspješnim [Na svakome se natjecanju učenici iskazuju znanjem.]; vidski paranjak: iskazati

im. ž. 〈G ìskaznicē; mn. N ìskaznice, G ìskaznīcā〉 isprava kojom se potvrđuje da tko pripada komu ili čemu [članska ~] ◇ osobna ~ isprava kojom se potvrđuje identitet građana

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìskīdām, 3. l. mn. iskídajū, imp. ìskīdāj, aor. iskídah, imperf. ìskīdāh, prid. r. iskídao, prid. t. ìskīdān〉 kidajući razdvajati na dva dijela; sin. raskidati; vidski parnjak: ìskidati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìskidām, 3. l. mn. ìskidajū, imp. ìskidāj, aor. ìskidah, prid. r. ìskidao, prid. t. ìskidān〉 kidajući razdvojiti na dva dijela; sin. raskidati; vidski parnjak: iskídati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìsklešēm, 3. l. mn. ìsklešū, imp. ìskleši, aor. ìsklesah, prid. r. ìsklesao, prid. t. ìsklesān〉 klešući izraditi [~ spomenik]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. isklìjā, 3. l. mn. isklìjajū, aor. 3. l. jd. ȉsklija, prid. r. isklìjao〉 pustiti izdanak [Lukovica je isklijala.]; sin. proklijati

im. s. 〈G isključénja; mn. N isključénja, G isključénjā〉 sp. udaljavanje natjecatelja iz daljnjega natjecanja zbog kršenja pravila [~ na dvije minute; ~ s pravom zamjene]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìskljūčīm, 3. l. mn. ìskljūče, imp. iskljúči, aor. iskljúčih, prid. r. iskljúčio, prid. t. ìskljūčen〉 1. zaustaviti rad kakva uređaja ili instalacije s pomoću sklopke, zaustaviti dotok energije ili staviti što izvan pogona [~ radio; ~ motor; ~ svjetlo]; sin. ugasiti; ant. uključiti, upaliti 2. izdvojiti koga ili što iz kakve cjeline ili zajednice [~ vozače iz prometa]; sin. (eliminirati); ant. uključiti 3. odbaciti kakvu misao kao neostvarivu [~ pretpostavku]; sin. (eliminirati); ant. obuhvatiti, uključiti 4. sp. udaljiti natjecatelja iz daljnjega natjecanja zbog kršenja pravila [~ igrače iz igre]; vidski paranjak: isključivati

prid. 〈G iskljùčiva; odr. iskljùčivī, G iskljùčivōg(a); ž. iskljùčiva, s. iskljùčivo; komp. isključìvijī〉 1. koji ne popušta u svojim stajalištima, koji odbija uzeti u obzir i druge mogućnosti, okolnosti i sl. 2. koji pripada samo jednomu korisniku [isključivo pravo]; sin. (ekskluzivan)

im. s. 〈G isključívānja〉 1. zaustavljanje rada kakva uređaja ili instalacije s pomoću sklopke, zaustavljanje dotoka energije ili stavljanje čega izvan pogona; sin. gašenje; ant. paljenje 2. izdvajanje koga ili čega iz kakve cjeline ili zajednice 3. odbacivanje kakve misli kao neostvarive; sin. (eliminacija); ant. uključivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iskljùčujēm, 3. l. mn. iskljùčujū, imp. iskljùčūj, aor. isključívah, imperf. iskljùčīvāh, prid. r. isključívao, prid. t. iskljùčīvān〉 1. zaustavljati rad kakva uređaja ili instalacije s pomoću sklopke, zaustavljati dotok energije ili stavljati što izvan pogona [~ radio; ~ motor; ~ svjetlo]; sin. gasiti; ant. paliti 2. izdvajati koga ili što iz kakve cjeline ili zajednice [~ vozače iz prometa; ~ igrače iz igre]; sin. (eliminirati) 3. odbacivati kakvu misao kao neostvarivu [~ pretpostavku]; sin. (eliminirati); ant. obuhvaćati, uključivati; ant. uključivati; vidski paranjak: isključiti

pril. izriče da se jedan član prema određenim svojstvima izuzima iz skupa istovrsnih članova [Isključivo on može doći.]; sin. jedino, samo, tek

im. ž. 〈G iskljùčivosti, I iskljùčivošću/iskljùčivosti〉 osobina onoga koji je isključiv ili svojstvo onoga što je isključivo

prid. 〈G ìsključnōg(a); ž. ìsključnā, s. ìsključnō〉 1. kojim se što isključuje [isključna poluga] 2. gram. a. koji isključuje što iz rečenice [~ veznik] b. koji ima surečenicu kojom se što isključuje iz rečenice [isključna rečenica]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iskòlāčīm, 3. l. mn. iskòlāčē, imp. iskoláči, aor. iskoláčih, prid. r. iskoláčio, prid. t. iskòlāčen〉 širom otvoriti (o očima); sin. raskolačiti, razrogačiti

gl. svrš. prijel. razg. 1. v. prenijeti 2. v. raspraviti